Slovenski početak u Dubrovniku

Novina je 66. dubrovačkih ljetnih igara zemlja partner, što imaju i različite druge priredbe. Slovenija je prva dubrovačka partnerica, pa su program počele dvije prvorazredne glazbene institucije – Slovenska filharmonija iz Ljubljane i Slovensko narodno gledališče iz Maribora. Orkestar Slovenske filharmonije i Mariborski balet ističu se umjetničkim ostvarenjima i reprezentativni su predstavnici slovenske glazbene kulture u Europi.

Slovenska filharmonija s Urošom Lajovicom na čelu imala je i prvi koncert. Kao što je nekada, kada je program počinjala Zagrebačka filharmonija, i ove je godine orkestar koji počinje program sudjelovao u priredbi svečanog otvaranja. Često je uz gostujući orkestar u programu otvaranja sudjelovao i dubrovački orkestar (zvao se Gradski, Festivalski ili Simfonijski) pa čudi što ove godine, kada orkestar ima 90. obljetnicu postojanja, nije u otvaranju pridružen Slovenskoj filharmoniji. Kada nije bilo gostujućeg orkestra, otvaranje je svirao samo domaći, ali članovima pojačan orkestar. Otvaranje nije zahtjevna glazbenička zadaća (sviranje državne himne, s udruženim zborskim pjevačima izvedba Gotovčeve i Gundulićeve Himne slobodi i poneki svirani dio tzv. pozadinske glazbe, kao što je to ljetos bio fragment Beethovenove Sedme), ali zahtijeva povećanu brojnost glazbala za pojačanu zvučnost (makar se to sad rješava razglasom, ali kako s razglasom može biti problema, veći sastav svirača nije naodmet).

Uroš Lajovic i Slovenska filhamonija nakon prvog koncerta  / Snimio Grgo Jelavić

Prvim koncertom Slovenske filharmonije dirigirao je vodeći slovenski dirigent (sad i njihov šef dirigent), maestro Uroš Lajovic, godinama profesor dirigiranja u Beču. Kod Lajovica je studirao i novi šef dirigent Berlinske filharmonije Kirill Petrenko, a Lajovic je u novije vrijeme predavao dirigiranje i na Zagrebačkoj akademiji i bio umjetnički savjetnik Zagrebačke filharmonije. Koncert je programski bio mješavina operne i simfonijske glazbe. U prvom dijelu orkestar je pratio i pjevače, u drugom svirao simfoniju, ne prije najavljivanu 4. u f-molu Čajkovskog nego Beethovenovu 1. u C-duru.

Prvo, operno poluvrijeme bilo je programski nedovoljno jasno, ni šlagersko ni reprezentativno. Paradnu uvertiru Rossinijeve Kradljive svrake slijedila je arija Come un bel di di maggio iz Giordanova Andree Cheniera, za pjevača zahtjevna, za publiku premalo izazovna. Domagoj Dorotić, jedan od vodećih hrvatskih tenora, pokazao je izvrsnost, ali je oduševio publiku tek popularnijom Enzovom arijom Cielo e mar iz Ponchiellijeve Gioconde, koja je slijedila poznati Ples satova iz iste opere.

Završnica je pripala duetu Carlosa i Pose Dio che nell’alma infondere iz Verdijeva Don Carlosa, čemu je prethodila rijetko svirana Sevillana, plesna glazba iz francuske verzije Verdijeve opere Trubadur. Duet Domagoja Dorotića i još mlada a već izvrsna baritona Leona Košavića bio je odličan završetak opernoga dijela koncerta, održana pred neobično brojnim praznim sjedalima na tribini pred Sv. Vlahom (ali i s bolje ostvarenim razglasom nego nekih prethodnih godina). U drugom dijelu Uroš Lajovic i slovenski filharmoničari izvrsno su odsvirali (u Dubrovniku često izvođenu) Beethovenovu 1. simfoniju u C-duru, dobivali aplauz nakon svakoga stavka (što je Lajovic nastojao otkloniti), a na kraju izmamili buran pljesak te odsvirali i dodatak.

Sljedeće tri večeri na Boškovićevoj poljani plesali su mariborski baletni umjetnici. Prve dvije večeri ponovili su prošle godine premijerno izveden neobarokni balet Opasne veze u koreografiji i režiji Valentine Turcu i Lea Mujića, a treće večeri prikazali dvije plesne priredbe svog umjetničkog ravnatelja Edwarda Cluga, rumunjskog umjetnika koji pripada u najtraženije europske koreografe te je baš zahvaljujući Clugu mariborski balet u središtu pažnje publike koju zanima suvremeni balet. Publika u Dubrovniku koja nema prilike vidjeti baletne predstave (kao ni operne) pokazala je i ove godine velik interes i oduševljeno primila te priredbe, kao što je to osobito bilo prije dvije godine, kada je mariborski ansambl prvi put gostovao s Prokofjevljevim baletom Romeo i Julija. Ponovno izvedene dvije predstave Opasnih veza u ponešto skraćenu izdanju u odnosu na lanjsku praizvedbu izazvale su aklamacije i pridonijele novom uspjehu. Treće večeri gledatelji su mogli upoznati i dvije Clugove koreografije, prije deset godina prvi put u Nizozemskoj izveden Rekvijem za 2 stolice, plesni solo komad postavljen na dio Mozartova Rekvijema koji angažirano izvodi plesač Christian Guerematchi, te u nastavku Clugov osobni doživljaj Pergolesijeve glazbe u Stabat mater napravljen za minhenski Staatstheater am Gärtnerplatz 2013.

Nakon slovenskoga početka program je nastavljen koncertom Vokalnog ansambla Antiphonus i lutnjista Edina Karamazova. Pjevači Antiphonusa još su jednom i u Dubrovniku oduševili izvrsnim pjevom Monteverdijevih i jednoga Lukačićeva moteta, dok je Karamazov u tri navrata prilično nezanimljivo improvizirao na Bachovu glazbu i nekoliko puta malo popratio pjevače. Bio je to ujedinjeni, a ne zajednički koncert, preduga trajanja.

I napokon, u prvom tjednu održan je i prvi od off-priloga, koji se ove godine zovu Noćne serenate. Na Boškovićevoj poljani dubrovačka klapa Kaše, ovjenčana klapskim nagradama, s gostima, pjevala je šlagere Đela Jusića uz pratnju Dubrovačkoga simfonijskog orkestra pod Jusićevim dirigentskim vodstvom. Posljednju pjesmu, La musica di notte, vodio je solist nekadašnjih Dubrovačkih trubadura Luči Capurso.